Skip to content
Subota, 31. oktobra 2026
Prostor za radoznale misli

Starogrčki filozofi od Talesa do Aristotela

Marmorni doprsni kipi starogrških filozofov v muzeju

Starogrčki filozofi su u otprilike tri stoljeća, od Talesa iz Mileta u 6. stoljeću p. n. e. do Aristotela u 4. stoljeću p. n. e., postavili pitanja koja si postavljamo i danas: od čega je svijet, što zaista možemo znati i kako trebamo živjeti. Najlakše ih je razumjeti u tri skupine – predsokratovci koji su istraživali prirodu, velika trojica atinskih mislilaca Sokrat, Platon i Aristotel te helenističke škole koje su filozofiju pretvorile u umijeće življenja.

Ukratko: Prvi grčki filozof prema predaji je Tales iz Mileta, koji je pračelom svega smatrao vodu. Slijedili su ga drugi predsokratovci (Anaksimandar, Heraklit, Pitagora, Parmenid, Demokrit), zatim Sokrat, njegov učenik Platon i Platonov učenik Aristotel. Nakon Aristotela prevladale su škole stoika, epikurejaca i skeptika.

Ko su bili starogrčki filozofi i zašto su i danas važni

Riječ filozofija znači »ljubav prema mudrosti«. Grčki mislioci nisu bili prvi koji su razmišljali o svijetu, ali su prvi počeli tražiti objašnjenja koja se oslanjaju na razum i promatranje, a ne na mitove o bogovima. Umjesto pitanja koji je bog izazvao potres, pitali su se što ga u prirodi uzrokuje.

Iz tog su preokreta izrasle gotovo sve grane znanja koje poznajemo: logika, etika, politička teorija, fizika, biologija pa čak i psihologija. Zato starogrčka filozofija nije muzejski predmet, nego temelj na kojem i danas stoji velik dio zapadnog mišljenja.

Predsokratovci: filozofi iz Mileta i prvo veliko pitanje

Predsokratovci su mislioci koji su djelovali prije Sokrata ili u njegovo vrijeme, ali izvan njegova utjecaja. Od njihovih spisa sačuvani su samo fragmenti i navodi kod kasnijih autora, pa mnogo toga o njima znamo iz druge ruke.

Ruševine antičkog grčkog grada uz more

Tales, Anaksimandar i Anaksimen

Milet je bio bogat jonski grad na obali današnje Turske, u kojem su u 6. stoljeću p. n. e. djelovala tri mislioca koje nazivamo milećanskom školom:

  • Tales je tvrdio da je pračelo (arhe) svega voda. Pripisuje mu se predviđanje pomrčine Sunca 585. p. n. e., iako savremeni historičari u to sumnjaju.
  • Anaksimandar je kao izvor svega postavio apeiron – nešto neograničeno i neodređeno, iz čega nastaju suprotnosti poput toplog i hladnog.
  • Anaksimen je za osnovu odabrao zrak, koji se zgušnjavanjem i razrjeđivanjem pretvara u vatru, vjetar, oblake, vodu, zemlju i kamenje.

Njihovi odgovori danas djeluju naivno, ali važnije je samo pitanje: stoji li iza raznolikosti svijeta jedna jedina, razumom objašnjiva osnova?

Heraklit i Pitagora

Heraklit iz Efeza naglašavao je neprestanu promjenu i jedinstvo suprotnosti; svijetom prema njemu upravlja logos, red čiji je simbol vatra. Pitagora s otoka Samosa kasnije je djelovao u Krotonu na jugu Italije i učio o seobi duša te strogom načinu života. Naglasak na brojevima kao ključu svijeta više je djelo njegovih kasnijih sljedbenika, pitagorejaca.

Elejci: Parmenid i Zenon

Eleja je bila grčka kolonija u južnoj Italiji. Parmenid (rođen oko 510. p. n. e.) tvrdio je da bitak jest, da nije nastao i ne može propasti te da je jedan. Promjene i mnoštvo koje opažaju čula samo su mnjenje, a istinu otkriva razum. Time je prvi oštro odvojio znanje od opažanja.

Njegov učenik Zenon branio je učitelja slavnim paradoksima. Najpoznatiji je onaj o Ahileju i kornjači: brzi trkač navodno nikada ne može sustići sporu kornjaču jer uvijek najprije mora stići onamo gdje je ona maloprije bila. Ti su paradoksi matematičare i filozofe zaokupljali više od dvije hiljade godina.

Od Empedokla do Demokrita: četiri elementa i atomi

Kasniji predsokratovci pokušali su Parmenida uskladiti s činjenicom da se svijet očito mijenja. Empedoklo sa Sicilije uveo je četiri »korijena« – zemlju, vodu, zrak i vatru – koje spaja Ljubav, a razdvaja Mržnja. Anaksagora je smatrao da je »sve u svemu«, a kretanje svijeta pokrenuo je nous, Um.

Najdalje su otišli Leukip i Demokrit iz Abdere: stvarnost čine samo nedjeljive čestice, atomi, i praznina. Svojstva poput slatkoće ili topline nastaju iz oblika, rasporeda i položaja atoma. Savremena fizika, naravno, nešto je sasvim drugo, ali zamisao o sitnim gradivnim česticama tvari rodila se upravo ovdje.

Sokrat, Platon i Aristotel – najveći filozofi antike

U 5. stoljeću p. n. e. središte grčke misli preselilo se u Atinu, a pažnja s prirode na čovjeka. Ko traži najveće filozofe, ne može zaobići ovu trojicu, povezanu kao učitelj i učenici.

Stubovi antičkog hrama na atinskoj Akropoli
Filozof Životni vijek (p. n. e.) Ključna ideja Gdje ga upoznati
Sokrat oko 470.–399. znanje o vlastitom neznanju, pitanje kao metoda Platonova Odbrana Sokratova
Platon oko 427.–347. svijet ideja, pravedna država Država, Gozba
Aristotel 384.–322. logika, promatranje prirode, sreća kao vrlina Nikomahova etika

Sokratova filozofija

Sokrat nije napisao ništa; poznajemo ga prije svega iz Platonovih dijaloga. Na atenskim ulicama ispitivao je sugovornike što je hrabrost ili pravednost, sve dok ne bi uvidjeli da to zapravo ne znaju. Godine 399. p. n. e. osuđen je zbog bezbožnosti i kvarenja omladine te pogubljen otrovom kukute. Njegova misao da neispitan život nije vrijedan življenja i danas je najkraći sažetak filozofije.

Platon i Aristotel

Platon je u Atini osnovao Akademiju i učio da su stvari koje vidimo samo sjene vječnih ideja. Aristotel je na Akademiji proveo dvadeset godina, bio je učitelj Aleksandra Velikog, a zatim je osnovao vlastitu školu, Licej. Više nego učitelju vjerovao je promatranju: razvrstavao je životinje, zapisao pravila logičkog zaključivanja i pisao o etici, politici i pjesništvu.

Nakon Aristotela: stoici, epikurejci i skeptici

U helenističkom periodu filozofi su prije svega tražili put do mirnog i dobrog života:

  1. Stoici (škola Zenona iz Kitija) učili su da je u našoj moći samo naš odnos prema događajima, a ne sami događaji.
  2. Epikurejci su slijedili Epikura, koji je sreću vidio u umjerenom užitku, prijateljstvu i odsutnosti straha.
  3. Skeptici, počevši od Pirona, savjetovali su suzdržavanje od suda jer upravo ono donosi duševni mir.

Kako početi čitati grčke filozofe

Za početak ne treba posezati za zahtjevnim raspravama. Platonova Odbrana Sokratova kratka je i živa jer opisuje Sokratovu odbranu pred sudom. Zatim možete pročitati Gozbu o ljubavi ili prvu knjigu Nikomahove etike. Većina tih djela prevedena je i na bosanski, hrvatski ili srpski jezik i dostupna u javnim bibliotekama. Za predsokratovce koristan je pregled fragmenata, a pouzdan uvod na engleskom nudi Stanfordska enciklopedija filozofije.

Česta pitanja

Ko je bio prvi grčki filozof?

Prema predaji koja seže do Aristotela, prvi grčki filozof je Tales iz Mileta, koji je djelovao početkom 6. stoljeća p. n. e. i pračelom svega smatrao vodu.

Koja su tri najpoznatija starogrčka filozofa?

Sokrat, Platon i Aristotel. Platon je bio Sokratov učenik, a Aristotel Platonov, pa njihove ideje čine neprekinut lanac.

Zašto se zovu predsokratovci?

Ime su dobili jer su djelovali prije Sokrata ili nezavisno o njemu. Uglavnom su istraživali prirodu i porijeklo svijeta, a ne etiku.

Šta znači arhe?

Arhe je grčka riječ za početak ili pračelo – ono iz čega sve nastaje. Tales je kao arhe vidio vodu, Anaksimandar apeiron, a Anaksimen zrak.

Možda vas zanima i